KO JE NA VEZI?
|
Naslovna
OK br. 14-15, januar 2002.
Recenzija
Koljinog albuma
Siniša
Jočić
Za razliku
od većeg broja domaćih albuma, Kolja i Smak
Belog Dugmeta poseduju, u samom startu,
jednu referencu koja ih izdvaja od ostalih,
a ta je da je ceo album vraški dobro
odsviran...
...Ono što posebno fascinira jeste
tekstualni deo albuma...
...onda se neizbežno stiže do zaključka da
se radi o jednom od najboljih albuma u 2001.
A i šire, bogami! |
|
 |
kompletnu recenziju Koljinog albuma, kao i razgovor
sa njim možete preuzeti sa
ovog linka. (~335KB) |
|
|
|
POLITIKA, 28. januar 2002.
Ravnodušnih neće
biti
Planirana šokantnost disko-debija
poznatog glumca, scenariste i reditelja
Nikole Pejakovića
D. Štrbac Poznati glumac,
scenarista i reditelj Nikola Pejaković u njegovom disko-debiju
"Mama, nemoj plakati" (System records) na kome se potpisuje kao
"Kolja i Smak Bijelog dugmeta". Pejaković ovim albumom lansira novi
muzičko-idejni pravac koji sam naziva "porno soulom", čiju
radikalnost u pristupu tekstovima pesama neće lako podneti slušaoci
nežnijih stomaka. Poput nekakvog raspevanog Bukovskog, oslanjajući
se na staru devizu "seks, droga i rokenrol", novopečeni kantautor,
ne apologetski, već sa dobrom dozom kritičnosti i ironije peva svoje
crne priče, pune surovosti, prljavog seksa, moralne i svake druge
erozije. Njegova etika i estetika mnogima neće biti po volji, ali
obe dolaze iz srca, a teme priča zvuče uverljivo u najmanju ruku kao
da ih donosi njihov autentični svedok, ako ne i protagonista.
Uostalom, kome se sve to učini previše, neka otvori oči i osvrne se
oko sebe, junake i slike iz Pejakovićevih stihova srešće gotovo na
svakom koraku. "Pa , ne mora još o tome i da se peva", slutimo
osporavanja onih upornijih. Ali, može, pogotovo kada se to čini sa
toliko talenta i hrabrosti, koliko na ovom albumu demonstrira ovaj
svestrani umetnik.
Pejakovićev "porno soul" se muzički oslanja na najbolje tradicije
bluza, fanka, popa i hard roka, on je neka vrsta, nastavljača dela
koje su svako na svoj način započeli "Buldožer" i Rambo Amadeus, a
kada je o stranim uzorima reč najbliži je Frenku Zapi, mada u
njegovim pesmama ima posveta, nekada minijaturnih a nekada i
proširenih, Stounsima, Bitlsima, Santani, Hendriksu i drugim
velikanima. Za odličnu svirku i produkciju, osim Pejakovića koji
svira gitare, klavijature i usnu harmoniku, zaslužan je izabrani tim
studijskih muzičara predvođenih Vojom Aralicom, Sašom Loknerom i
Dejanom Momčilovićem.
Stvarajući ovaj album Nikola Pejaković je računao i na osporavanja
od strane dela publike. Da nije tako, nikada ne bi zapevao pesme
poput: "Pedofilija", "Sjeo sam za švedski sto", "Užički heroin",
"Zulu uštipci"... Ali, računao je i na one koje će te iste pesme
zavoleti i razumeti. I znao je da ravnodušnih biti neće. Ni sam to
nije bio kada je ovakve priče i junake kroz pesmu stvorio...
|
|
BLIC, 4. januar 2002.
PUT KA SUNCU
(najbolji album u
2001.!!!)
Aleksandar Žikić
...Možda najneobičnije iznenađenje priredio je reditelj, scenarista i glumac Nikola Pejaković, koji je svoj debi album "Mama, nemoj plakati" potpisao nadimkom Kolja. Teme i priče morate čuti da biste poverovali da ih je neko stavio na album...
|
|
 |
|
|
BLIC, 28. decembar 2001.
Željko Jovanović
Poslovicno škrta na rečima, muzička kritika
je prvu ploču Nikole Pejakovića-Kolje
ocenila gotovo kao 'muzički događaj godine'
|
|
REPORTER, 26. decembar 2001.
Goran Tarlać
Dugo vremena se nije pojavila bolje i perfektnije
odsvirana ploča kao što je 'Mama nemoj plakati' koju je glumac i režiser
Nikola Pejaković-Kolja snimio. |
|
BLIC, 20. decembar 2001.
Aleksandar Žikić
Jedan od
najznačajnijih nedostataka domaće scene
predstavlja odsustvo ljudi koji su nekada, u
nedostatku boljeg termina, nazivani
kantautorima. Reč je o kompletnim
autorsko-izvođačkim ličnostima, koje su u
stanju da sa podjednakim uspehom prezentuju
i muziku i, često potpuno nekonformističke,
stavove o životu i umetnosti. Kolja
Pejaković - koji se u pozorišnoj, filmskoj i
televizijskoj javnosti do sada uglavnom
pojavljivao pod pravim imenom Nikola -
svojim debi albumom "Mama, nemoj plakati"
(System Records,
www.system.co.rs ) koji potpisuje
zajedno sa ad hoc pratećim bendom "Smak
belog dugmeta", otvara vrlo ozbiljan
razgovor na tu temu.
Možda Vi mislite da kod nas ima puno kantautora (neki, zar ne, pune
Centar "Sava" onoliko puta koliko ima
slobodnih termina), ali tu je, u najboljem
slučaju, u pitanju nesporazum. |
|
 |
|
Pejaković, za razliku od većine potencijalnih kolega, ne pokazuje
nikakvu nameru da se uvlači publici, niti da njome cinično
manipuliše. Njegova muzika nije šablonsko oportunističko đubre
umotano u providni celofan "emocija" i "iskrenosti", nego autentično
svedočanstvo o jednom bogatom i zanimljivom unutrašnjem svetu koji
osim slika i reči podrazumeva i zvuk. Njegove pesme su najčešće "R`N`R
short stories" manjeg, ili većeg stepena uvrnutosti - takav način
izražavanja ovde je takođe deficitaran do granice nepostojanja,
posebno što kod Kolje imate osećaj da mu se sve o čemu peva stvarno
dogodilo.
Žanrovska, stilska, formalna ili bilo koja druga ograničenja ne
postoje ni u naznakama: u potrazi za pravim rešenjem on potpuno
slobodno poseže za onim izražajnim sredstvom koje smatra
najpogodnijim, od bluza, preko hard roka, fanka i još koječega
sličnog, do latino valcera. Teme i priče morate čuti da biste
poverovali da ih je neko stavio na album. A kad ih čujete, biće Vam
jasno zašto u odnosu na Kolju većina ostalih zvuči poput
malokalibarskih, cmizdravih foliranata.
Tekstovi su "explicit content" u onoj meri u kojoj je moguće biti "eksplicitan",
često prelazeći granicu iritacije, pa čak i banalnosti, ali to je
Pejakovićev koncept, za koji u svakoj pesmi postoji mnoštvo
opravdanja. Ne uživam u takvim stvarima i najčešće ih doživljavam
kao kompenzaciju za nedostatak talenta i rafinmana - kod nas još
uvek svaka budala može da poentira psovkom, ako se ne seti ničeg
drugog - ali kod Kolje mi, iz nekih čudnih razloga, uopšte nisu
odvratne. Možda zato što je takva vrsta komunikacije, izgleda,
moguća još jedino u rokenrolu; njegov smisao Pejaković, sudeći po
ovom albumu, veoma dobro razume.
|
|
| |